Stručni tim Centra Holos, psihologinja i defektologinja (edukacijski rehabilitator), provode procjenu spremnosti za školu. Prilikom testiranja ispituju se predvještine čitanja, pisanja i računanja koje su nužne da bi dijete uspješno usvojilo čitanje, pisanje i računanje jednom kada krene u školu.
Ovdje ćemo ukratko predstaviti svaku od njih.
Prilikom procjene ispituje se vidna percepcija s obzirom da je dobra razvijenost te osobine nužan preduvjet za uspješno ovladavanje vještinama čitanja i pisanja. Primjer takvog zadatka jest da dijete pronađe razlike između dvije, naizgled jednake slike. Dobro razlikovanje vidnih podražaja važan je preduvjet jer su mnoga slova vrlo slična, ali se različito izgovaraju.

Ukoliko dijete nema dobro razvijenu vizualnu percepciju imati će teškoće u razlikovanju slova i brojeva kao i lošu koordinaciju oko ruka.
Razvoju pisanja prethodi dobro razvijena fina motorika ruke. Zglobovi djetetovih ruku završavaju formiranje tek u školskoj dobi pa su pokreti pisanja i crtanja iz tog razloga često naporni maloj djeci. Tako se prilikom procjene ispituje fina motorika pri slobodnom precrtavanju likova te grafomotorika. Primjerice, dijete precrtava trokut i romb i druge geometrijske likove.

Za ovladavanje početnim čitanjem i pisanjem nužan je dobro razvijen govor i jezik te glasovna osjetljivost. Ispituje se da li dijete ispravno izgovara sve glasove i da li se pravilno gramatički izražava (koristi množinu, jedninu, zamjenice, govori pravilno u rodu i padežu).
Također se provjerava zna li dijete verbalno definirati jednostavne pojmove (npr. Što je stolica? – u opisu spominje čemu stolica služi, kakvog je oblika, od čega je napravljena i sl.) i može li verbalno iskazati po čemu su neke stvari, bića, pojave slični, a po čemu su različiti.

Procjenjuju se i predmatematičke vještine na način da se daju jednostavni zadaci prebrojavanja (npr. od djeteta se traži da prebroji skup od 10 kockica), definiranja odnosa u prostoru (npr. unutra/vani, lijevo/desno), klasifikacije (npr. koje domaće/divlje životinje poznaješ?) i sortiranja predmeta s jednakim obilježjima (npr. po boji, obliku, veličini).
Emocionalna spremnost se ne ispituje posebnim testovima, već se opaža ponašanje djeteta: kako uspostavlja kontakt s ispitivačem, je li samostalno i ustrajno, da li poštuje pravila ponašanja i sl.
Dijana Borovina, prof. defektolog
Ivana Špodnjak, dipl. psih.-prof.

